Dragi svi,

Zagrebačko psihološko društvo daje ideju za prekrasnu vježbu zahvalnosti. Potičem Vas da isprobate.

Osjećaj zahvalnosti jedno je od psiholoških „cjepiva“ protiv depresije i tjeskobe. Zahvalnost nas podsjeća na to da čak i u najtežim okolnostima u našem životu ima i mnogo toga dobroga, onoga za što se vrijedi boriti. Čini nas povezanima sa svijetom oko nas jer smo obično zahvalni nekome ili nečemu što je izvan nas samih. Svime time, zahvalnost jača naš osjećaj da nismo sami i da je život gostoljubivo mjesto. Zato ne čudi da osobe koje su sklonije zahvalnosti imaju manje depresije, da su optimističnije, zadovoljnije životom i velikodušnije prema drugim ljudima. Zato, vježbajmo zahvalnost zajedno!

Dragi roditelji, 

zbog trenutne situacije uzrokovane pandemijom virusa COVID-19, Centar za rehabilitaciju (ERF-a) nudi vam besplatno savjetovanje putem telefona vezano uz različita područja razvoja djeteta koja vas mogu brinuti.

https://centar.erf.unizg.hr/

Dragi roditelji, objavljujemo obavijest Odgojnog savjetovališta Centra za rehabilitaciju Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta vezano za besplatno telefonsko savjetovanje i podršku roditeljima.

U nastavku je priložen dokument u kojemu se nalaze brojevi telefona te vrijeme kada je moguće nazvati stručnjake za pojedina područja razvoja djeteta.

Dragi roditelji,

Hrvatska udruga školskih knjižničara objavila je literarni nagradni natječaj "Posadi priču".

Pozivamo Vas da motivirate svoju djecu na sudjelovanje u natječaju.

Informacije o uvjetima i trajanju natječaja možete pročitati na poveznici https://www.husk.hr/posadi-pricu/.

Za sve ostale informacije možete se obratiti školskoj knjižničarki putem e-poruke na ivana.mrsic2@skole.hr ili svojim učiteljicama/predmetnim nastavnicama.

Dragi roditelji, Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu organizira webinare #stop(e)nasilju. Svih pet webinara bavit će se istom temom, elektroničkim nasiljem i njegovom prevencijom. Upute o terminima i prijavi možete pronaći na poveznici         

https://www.djecamedija.org/2020/03/29/stopenasilju-zapocinje-kroz-webinare/?fbclid=IwAR2SoeE2ogJud1WVC2Pu-6wK24W-AIp51RJBJneruG_REf7QNhMFA2NOe8s

Dragi roditelji,

objavljujemo materijal "Kako podržati vještine suočavanja i mentalno zdravlje djece" koji je, prvenstveno, namijenjen djeci i roditeljima. Materijal sadržava niz aktivnosti za koje vjerujemo da mogu pomoći djeci u izražavanju svojih osjećaja i misli, usmjeravaju ih na razumijevanje promjene i na budućnost. Također, vjerujemo kako može pomoći i odraslima da ostanu u sadašnjem trenutku, prateći dijete te se prisjete svojih snaga, resursa i sustava podrške.

Čuvajte se i svako dobro želimo!

Izvor:

U školskoj godini 2016./2017. naša škola počinje s evidencijom putem e-dnevnika. Roditelji i učenici se mogu prijaviti na https://ocjene.skole.hr.

Roditeljstvo predstavlja jednu od najzahtjevnijih i najintenzivnijih uloga u životu. Očekivanja od roditelja sve više rastu i svima ponekad treba podrška i pomoć. Zato udruga Iskra treću (četvrtu?) godinu zaredom provodi projekt "Roditeljstvo u ogledalu – projekt podizanja roditeljskih kompetencija". Projekt provodimo u partnerstvu s OŠ Jelkovec, a u suradnji s KGZ - Knjižnicom Jelkovec. Projekt je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih. Cilj projekta je unapređivanje i jačanje roditeljskih kompetencija i osiguravanje stručne podrške roditeljima u lokalnoj zajednici Novi Jelkovec.

Kroz ciklus od 6 interaktivnih radionica imat ćete priliku steći nove uvide i spoznaje o odgojnim metodama, unaprijediti svoju komunikaciju i ponašanje prema djeci, dobiti savjete i pomoć u otklanjanju poteškoća i prepreka u odgoju djece. Moći ćete poraditi na aktivnom rješavanju obiteljskih problema, njegovanju pozitivnih obiteljskih odnosa i stvaranju poticajnog ozračja za odgoj djece. Čut ćete i druge roditelje i njihove načine nošenja s odgojem djece te dobiti podršku i mogućnost stvaranja iskustvene mreže podrške među roditeljima.

Radionice će se održavati u prostoru Iskre, Rimski put 31 (Novi Jelkovec), prema sljedećem rasporedu:

1. radionica „Osnove obiteljske komunikacije“ – 13. siječnja 2016., 18 - 19,30h

2. radionica „Emocionalni i socijalni razvoj djece“ – 20. siječnja 2016., 18 - 19,30h

3. radionica „Stilovi odgoja djece i dječje psihološke potrebe“ – 27. siječnja 2016., 18 - 19,30h

4. radionica „Postavljanje granica u odgoju djece“ – 3. veljače 2016., 18 - 19,30h

5. radionica „Razvoj samopouzdanja kod djece“ – 10. veljače 2016., 18 - 19,30h

6. radionica „Utjecaj partnerskih odnosa na kreiranje obiteljske atmosfere i odgoj djece“ – 17. veljače 2016., 18 - 19,30h

Voditeljice radionica su Željka Mazzi, mag. socijalnog rada i Lada Bihler, dipl. psiholog. Radionice za roditelje su besplatne uz obaveznu najavu dolaska na sljedeće kontakte: info@iskra-ces.hr ili na telefon 098 322-289. Moguće je prijaviti se na cijeli ciklus radionica ili na radionice pojedinačno.

Mladi ljudi, naročito adolescenti, izloženi su mnogim izazovima i odlukama koje im posredno i neposredno utječu na život i budućnost. Jedna od situacija s kojom se susreću je konzumiranje alkohola, izvan, a u nekim slučajevima i unutar obiteljskog doma. Ove stranice posvetili smo upravo tom pitanju, odnosno aktivnom promoviranju obrasca ponašanja koji jasno kaže „NE alkoholu“ u ovoj dobnoj skupini. Želja nam je povećavati svijest o toj problematici, utjecati na smanjenje broja maloljetnika koji konzumiraju alkohol te promovirati nultu toleranciju alkohola među mladim ljudima. U tom nastojanju obitelj ima iznimno važnu ulogu te se obraćamo baš vama, dragi roditelji, jer su obiteljski odnosi i obiteljska komunikacija važan, ako ne i presudan faktor koji utječe na ponašanje adolescenata. Informirat ćemo i educirati, ali i potaknuti dvosmjernu komunikaciju kako bismo čuli i vaše mišljenje, odgovorili vam na vaša pitanja i pomogli oko vaših dilema - za odgovorno odrastanje mladih.

Izvor: http://zena.hr/za-odgovorno-odrastanje-mladih

Vaše dijete polako postaje ili već jeste tinejdžer i primjećujete da mu/njoj vršnjaci postaju sve važniji i da s njima provodi sve više vremena. Želite da bude društveno i da se druži s vršnjacima, ali se ponekad plašite da bi utjecaj vršnjaka mogao biti negativan. Često čujemo da postoji pritisak vršnjaka oko pušenje, konzumacije alkohola i droga, kao i pritisak vezano za rane seksualne odnose te različita društveno nepoželjna ponašanja. I realno je da će se tinejdžer povremeno susresti s takvim ponašanjima u vršnjačkim skupinama te da će biti u iskušenju da se pridruži, a možda i pod pritiskom od strane vršnjaka. Pa kako mu (njoj) pomoći, a ne isključiti dijete iz svijeta vršnjaka, što svakako nije nikakvo rješenje.

Postoji nekoliko zaštitnih faktora koji se razvijaju tijekom odrastanja, a asertivnost je jedan od značajnijih. Najjednostavnije rečeno, ako želite pomoći svom djetetu da se učinkovito odupre pritiscima vršnjaka naučite ga (nju) da se zauzima za sebe.         

Asertivnost je vještina aktivnog zalaganja za svoja prava bez ugrožavanja prava drugih ljudi. Uključuje fino (pre)poznavanje svojih osjećaja, potreba i granica u odnosu na druge ljude  te otvoreno i iskreno komuniciranje istih s drugima. Razumijevanje asertivnosti je lakše kad razmotrimo i druga dva načina ponašanja u društvenim interakcijama a to su agresivno i pasivno ponašanje.

Kod agresivnog ponašanja osoba se zalaže za svoja prava, bori se da ostvari što želi, ali pritome obično ugrožava prava drugih. Drugi se zbog takvog ponašanja osjećaju preplašeno ili ljutito pa često odlaze iz odnosa ili i sami postaju agresivni, tako da postoji velika mogućnost sukoba. Posljedično, osoba dobije što je u prvi mah željela, ali joj dugoročno stradaju odnosi s drugim ljudima. Osobe koje se pasivno ponašanju se u pravilu povlače iz mogućih sukoba, ne bore se za svoja prava i stavljaju potrebe i prava drugih ljudi ispred svojih. Ne zalažu se za sebe u želji da očuvaju i ne ugroze odnos. Nažalost, zbog toga se često osjećaju loše, iskorišteno i jadno, a nerijetko zamjeraju drugima što više ne paze na njih, pa su ogorčeni na druge. Često im je lakše sasvim napustiti odnos, nego li se suočiti i otvoreno reći što ih smeta. No, ni ovaj način ponašanja nije osobito drag onima s kojim su u odnosu. Oni često imaju dojam da moraju "hodati po jajima" jer im osoba neće reći kad joj nešto smeta te stoga moraju uvijek paziti, ili osjećaju krivnju a ne znaju što su točno zgriješili ili ih takvo ponašanje ljuti ("pa nek već jednom kaže što hoće", "sam si je kriv kad ih pušta da mu to rade"), tako da odnos opet trpi i postoji mogućnost sukoba ili prekida odnosa.

Najviše poštovanja kod drugih izaziva asertivno ponašanje. Asertivna osoba će iskreno reći što joj smeta ali i što joj se sviđa kod drugih, ona pazi da ne vrijeđa osjećaje drugih, ali i zahtjeva da se drugi prema njoj ponašaju s poštovanjem. Osnovni cilj asertivnog ponašanja je komunicirati, tako da asertivna osoba poštuje sebe, svoje osjećaje, potrebe i granice ali i osjećaje, potrebe i granice drugih ljudi. Drugima je s njima lako, znaju na čemu su, ne moraju posebno paziti na takvu osobu – jer znaju da ona sama pazi na sebe, ali se niti ne moraju plašiti jer znaju da takva osoba poštuje i njih.Ovakva komunikacija smanjuje mogućnost sukoba i pospješuje njihovo učinkovito rješavanje, a odnosi su češće zadovoljavajući i uspješnije se održavaju.
Osnovno što možete učiniti za svoje dijete da bi ono bilo asertivno jeste da vježbate tu vještinu i sami. Djeca uče po modelu, pa ako se vi ponašate agresivno, pasivno ili asertivno, puno je veća šansa da će se i vaše dijete ponašati na isti način. A obzirom da je asertivnost vještina, može se učiti u dječjoj, ali i odrasloj dobi.

Za početak, razmislite što vam smeta i počnite komunicirati. Pri tome dobro je govoriti što više o sebi, a što manje kritizirati drugu osobu. Takav oblik komunikacije koristite i sa svojim djetetom. Dakle, bolje je reći: "Ljuti me kad ne pospremiš svoju sobu. Želim da to sad napraviš", nego li "Zašto nikad ne spremaš svoju sobu, uvijek moram ja. Baš si lijen!". Također, od djeteta tražite da vam kaže što želi, kako se osjeća, što mu smeta. Pri tome je važno da to i poštujete. To ne znači da ćete uvijek napraviti ono što oni žele, ali možete poštivati kako se osjećaju. Npr. asertivno je i poštuje dijete kad kažete: "Razumijem da si ljut što ti ne dozvoljavamo da ostaneš dulje vani, no mi smo odlučili da ćemo poštovati zakon i da do 11 sati moraš biti doma."
 
U redu je učiti djecu i da pregovaraju oko stvari koje ih se tiču i gdje mogu imati pravo glasa te da odlučuju o onome što je njihova odgovrnost. Tako ćemo tinejdžere u pravilu pustiti da si sami biraju odjeću i frizure, pregovarat ćemo s njima oko toga da li se i kad mogu tetovirati (npr. tek kad postanu punoljetni ili s nekim kratkoročnim bojama), a neće imati pravo glasa za pitanja u kojima je odluka samo na nama (npr. ne smiju piti alkohol prije punoljetnosti, ne smiju biti vani nakon 11 sati prije određene dobi, moraju ići u školu...). Jasno razgraničavanje i preuzimanje odgovornosti također spada u asertivno ponašanje. Asertivnost potičemo i kada poštujemo njihova mišljenja, stavove koji su drugačiji od naših i njihovu osobnost.
Dolje su navedena još neka asertivna ponašanja:

• Primiti i dati kompliment (iskreno)
• Tražiti pomoć ili informaciju koja nam je potrebna
• Izraziti neslaganje s nečijim mišljenjem
• Reći NE kad nešto ne želimo napraviti
• Reći što osjećaš i što misliš
• Prihvatiti različito mišljenje
• Govoriti pred skupinom
• Gledati u oči, govoriti tako da nas jasno čuju...

 
Sva ova ponašanja je važno prepoznati i podržati kod djeteta u obitelji i izvan nje, kako bi bilo sposobno koristiti ih kad bude u skupini vršnjaka. Pretjerana poslušnost je možda ugodna za roditelje, no cilj nije odgojiti osobu koja se sa svima slaže i svima popušta, tako da je bitno da dijete i s roditeljima ima pravo reći što misli, što osjeća i da to roditelji poštuju i žele čuti. Važno je i da vidi da se i roditelji zalažu za sebe, jer se tako uči da je to u redu i da i ono samo ima pravo reći "NE", čak i vršnjacima.
 

Da bi dijete odraslo u razmjerno neovisnu, osobno i društveno odgovornu osobu, potrebno mu je pružiti toplinu i nadzor nad ponašanjem. Koliko je god važno da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno, ono mora razumjeti i pravila ponašanja, te vjerovati da će roditelji zahtijevati da se ona poštuju.

U stvarnom životu nema potpuno čistog odgojnog stila nego je to rezultat različitih kombinacija i situacija. Odgojni stil stvaraju roditelji u svom odnosu prema djetetu.

Razlikujemo četiri osnovna odgojna stila:

• autoritaran,
• vlastoljubiv,
• ravnodušan (indiferentan),
• demokratski.

Autoritaran stil

Autoritaran stil obilježen je jakom moći roditelja, a slabijim iskazivanjem emocija. Tako se dijete često kritizira, zastrašuje i posramljulje. Ističu se uglavnom negativne strane djeteta. Prisutno je kažnjavanje, zabranjivanje, a velik dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se za zapovjedi – npr. “Ti to moraš / Ako nećeš to učiniti bit ćeš kažnjen…” Roditeljska očekivanja su velika, roditelji očekuju da će dijete ispuniti sve zahtjeve. Komunikacija je jednosmjerna, a roditelji ne objašnjavaju svoje odluke. Dijete je uplašeno, zastrašeno, teško se uključuje u igru s vršnjacima, gubi povjerenje u okolinu i u samoga sebe. Rezultat takovog odgojnoj stila jest djetetovo nisko samopouzdanje i loša slika o sebi.

Vlastoljubivi stil

U vlastoljubivom stilu prisutno je izražavanje osjećaja prema djetetu, ali je još uvijek naglašena moć roditelja. Vlastoljubivi stil svodi se na neprestanu kontrolu djeteta i njegovog ponašanja. Npr. – “Ja te volim, ako si ti dobar i ako slušaš!”. Djeca koja su odgajana ovim odgojnim stilom teško se osamostaljuju i tijekom odrastanja uvijek traže roditeljski savjet.

Ravnodušan ili indiferentan stil

Ravnodušan ili indiferentan stil karakterizira previše slobode za dijete i nepostavljanje granica između dobrih i loših postupaka. Roditelji su zaokupljeni sami sobom, ne obraćaju previše pozornosti na dijete. Prisutna je emocionalna hladnoća, a time dijete ne osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu od roditelja. Često takav odgojni stil dovede dijete do razočarenja. Dijete često mijenja ponašanje, ne pokazuje interes za npr. školom. Najočitije je to u periodu adolescencije kada dijete iskazuje nesigurnost i izgubljenost pa se pojavljuje rizik od društveno nepoželjnih oblika ponašanja kao što su npr. razvoj ovisnosti, delikvencija i slično.

Demokratski ili autoritativan stil

Demokratski ili autoritativan stil karakterizira iskazivanje osjećaja roditelja prema djetetu i upravo na tome se temelji odgojni utjecaj na dijete. Ovaj odgojni stil smatra se najpovoljnijim za razvoj djeteta – kažnjavanje se izbjegava i traži se optimalno pohvaljivanje djeteta (ni previše ni premalo), uglavnom se sukobi rješavaju dogovorom.

Dijete suodlučuje što želi raditi i roditelji mu pružaju izbor između nekoliko dobrih opcija. Dijete se uključuje u život obitelji i na taj način njemu se ispunjavaju potrebe – osnovne tjelesne potrebe, potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za igrom i zabavom, potreba za slobodom i potreba za osjećajem uspjeha i postignuća. Roditelji koji primjenjuju demokratski odgojni stil znaju da nisu savršeni te da mogu pogriješiti u odnosu na dijete, ali mu se onda ispričaju.

Na taj način dijete uči da je pogriješiti ljudski i da postoje načini kako popraviti određeni odnos. Rezultat ovakvog odgoja jest dijete koje je samopouzdano, koje ima dobru sliku o sebi, dijete koje zna razumjeti tuđe osjećaje i potrebe, zna se prilagoditi, ali tako da ne ugrozi sebe - jednom riječju sretno dijete koje odrasta u zdravu ličnost.

Dijete treba pripremiti za realne male ciljeve, učiti ga da ustraje i da je uspjeh relativna stvar

Roditelji često u mnogim igrama (Čovječe ne ljuti se, karte, Monopoly) puštaju dijete da stalno pobjeđuje. A poslije se žale kako je nepodnošljivo i kako urla i plače ako izgubi.  Najvažniji dio učenja svake igre (koja ga priprema za život)  je i učenje o tome kako svatko dobiva i gubi. Ako dijete to na vrijeme nauči, njegovo samopouzdanje neće biti poljuljano gubitkom, pa neće biti niti plača i bijesa. Pobjeda će ga veseliti, ali ga poraz neće baciti u očaj.

Mada roditelji očekuju da im djeca budu pobjednici ili da budu "naj" u nečemu, u mnogočemu ili svačemu, ipak ne može svatko osvajati zlatne medalje, biti "naj". Ako se od djeteta tako nešto očekuje, to znači da nije prihvaćeno onakvo kakvo jeste i tu se počinje razvijati osjećaj manje vrijednosti s kojim život nije radostan.

Prezaposleni roditelji često zaborave da je od svega što moraju učiniti najvažnije da sa svojim djetetom razgovaraju u onom trenutku kada je taj razgovor najpotrebniji. I da ne rade kalupe od svojih želja u koje će pošto-poto htjeti ugurati dijete, uz nezadovoljstvo i razočarenje ako im to ne polazi za rukom.

Važno je da roditelji ne traže previše, da ne cjepidlače i pretjeruju u procjeni onoga što dijete postiže, da ne očekuju savršenstvo. Jer, tako dovode dijete u situaciju da ne može postići cilj i uspjeh i počinje se osjećati nesposobnim. Dijete treba pripremiti za stalne male ciljeve, učiti ga da u njih ulaže, da ustraje i da je uspjeh veoma relativna stvar. 

Izvor: http://zena.hr/clanak/predskolski_uzrast/u_zivotu_se_i_gubi/6730

Ponaša li se vaše dijete kao nasilnik ili se osjeća kao žrtva ili je jednostavno promatrač, a netko drugi je zlostavljač, važno je na nastalu situaciju gledati ozbiljno.

U posljednjih nekoliko godina, nasilničko ponašanje i zlostavljanje elektronskim putem povezani su s povećanjem tinejdžerskih samoubojstava, što je alarmantna činjenica i jasno je da se roditelji, nastavnici i škole trebaju  ujediniti u rješavanju tog problema. Ponekad roditelji ili drugi ljudi mogu biti svjedoci  zadirkivanja  slabije djece što je samo dio odrastanja, ali je li to istina? Kada trebamo pomoći, a da pritom ne narušimo šanse naše djece da nauče osnovne vještine važne za preživljavanje u odrasloj dobi?

Osnovne informacije o nasilničkom ponašanju djece, mogućnostima prepoznavanja i pomaganja djeci žrtvama, onima koji zlostavljaju i svjedocima takvih događaja možete pročitati u UNICEF-ovom priručniku za roditelje „Kako zaustaviti bullying“.

Portal za škole - jedinstveno mjesto, izvor korisnih informacija za nastavnike, učenike, roditelje i škole i polazišno mjesto do drugih online i klasičnih izvora informacija.

Portal za škole je mjesto izmjene savjeta i kontakata, idealno mjesto prezentiranja vaših autorskih radova, ali i svojevrsna oglasna ploča koja će vam pomoći da dođete do traženih materijala, informacija o seminarima, natjecanjima...

Portal za škole ide u korak s vremenom - na njemu ćete se brzo i jednostavno upoznati s informacijsko komunikacijskim tehnologijama i CARNetovim uslugama preko kojih ih možete koristiti, kako u obrazovnom procesima – učenju i odučavanju, tako i svakodnevnom životu.

Portal za škole na svojim web stranicama http://www.skole.hr/roditelji daje mnošto korisnih savjeta za roditelje.

Media on Demand servisa CARNeta pruža svojim korisnicima rješenja te savjete za primjenu višemedijskih tehnologija u svakodnevnom radu. Korisnici CARNet servisa su institucije ili pojedinci sa potrebama za višemedijskom produkcijom, odnosno potrebama za potporom u dizajnu, izgradnji i korištenju sustava za produkciju i distribuciju višemedijskih sadržaja.

http://mod.carnet.hr/index.php