O Božiću, kao blagdanu, mnogo je toga rečeno. Gotovo da ni jedan kršćanski blagdan nije iznjedrio toliki broj pučkih glazbenih ostvarenja kao što je to radosna vijest o rođenju Bogočovjeka. Hrvati su jedini narod koji je imao povlasticu da i prije Drugog vatikanskog koncila u odnosu na druge europske i svjetske narode koristi tradicijske božićne napjeve unutar liturgijskog slavlja. Mnogi božićni napjevi nastali su u svijesti hrvatskog narodnog pjesnika, koje je kasnije sveopća Katolička Crkva prihvatila, postali su dijelom službenog božićnog kanona. Upravo taj privilegij izvođenja tradicijske glazbe unutar misnog slavlja i baštinjena glazba, te njezina prisutnost je ono što nas na neki način određuje kao dionike određene skupine, kulturne i nacionalne pripadnosti. Naše božićne pjesme dio našega bića, posebnosti i specifičnosti. Dok ih pjevamo, slušamo, nekako osjećamo u njima svoju povijest, u njima se posadašnjuje naša prošlost. One govore o nama jučer, danas i one su one koje nas mogu ne samo sutra pratiti nego i predstavljati. One su naša vrijednost na koju smo ponosni. Njih prepoznaju oni koji se s nama i njima susreću, približavaju i raduju i izvan granica nacionalnog bića. One su te koje nas identificiraju da smo Hrvati. Iz njih ne proizlazi potrošački i materijalni kontekst Božića. One su istinski izljev ljubavi, sreće i radosti koja iz njih izvire, kao što izvire ljubav božja koju je Bog iskazao upravo postavši čovjekom, odnosno jednim od nas samih. Stoga i tekst tradicijske božićne pjesme Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka.. na jedinstven način izriče smisao Božića i sve ono što bi Božić trebao biti, Slavljenje rođenja Bogočovjeka. Rastužuje činjenica da smo ovih dana putem medija bombardirani božićnim napjevima drugih svjetskih naroda koji veličaju potrošački konzumerizam u nama (Zvončići, Božićno drvce, Bijeli Božić..). U tim napjevima veliča se drvo (bor), snijeg koji pada, praporci i jeleni, a maleno dijete Isus nestao je iz fousa. Nesvjesni izvodeći iste, postajemo robovi potrošačke mašinerije. Ispada da ljubav i toplina koja izvire iz smisla Božića kroz hrvatske tradicijske božićne napjeve nije dovoljno atraktivna da bi bila dio suvremenog načina života. Dok pjevamo hrvatske božićne pjesme, prepustimo se ljubavi, sreći i miru koja iz njih izvire. Stoga, če bi rekel Božiću kaj želim si ja rekel bi naj vsakomu puno mira da.

Tomislav Habulin, mag. mus.

Čestit i blagoslovljen Božić te sretna Nova 2020. godina!