U ovo predblagdansko vrijeme svatko od nas obilazi sajmove, kupuje poklone, piše čestitke, zapjeva pokoju božićnu pjesmu i gotovo nikada si i ne postavlja pitanje odakle sve to. Nije li točno da sve u životu ima neki svoj početak i svoju povijest? Tako i ova božićna priča i sve što ide uz nju. Jedna od najpopularnijih božićnih pjesama U to vrijeme godišta, koju svi rado pjevamo, a doživjela je mnoge glazbene obrade i umjetnička ostvarenja, također ima svoju povijest. Kada bismo bilo koga od nas upitali kada je nastala, odgovor bi uglavnom bio: „To je naša stara božićna pjesma.“ Ali kada je nastala? Zahvaljujući suvremenim tehnologijama 20. st., mnogi arhivi, a posebice onaj za istraživanje tradicijske kulture u Zagrebu, Institut za etnologiju i folkloristiku, čuva velik broj različitih snimki upravo ove naše, svima nama tako drage, božićne pjesme. Ono što začuđuje je to da je tekst isti, a melodije se razlikuju. Razlog tomu je taj što je spomenuta pjesma doslovni prijevod korala, nastalog još u 11. st. u Francuskoj, In hoc anni circulo. Nastariji hrvatski zapis i prijevod ovog korala nalazimo u Pavlinskom zborniku iz 1644. g. u kojem je zapisana i melodija i doslovni prijevod pod naslovom Vu to vreme godišta. Jednako tako zanimljivo je da raznolikost melodija i glazbenih obrazaca, nastalih po uzoru na lokalni glazbeni izričaj, nalazimo južno od Save u lokalnim inačicama crkvenih zajednica, što je zasigurno veliko bogatstvo, kako u melodijskom, tako i u dijalektalnom izričaju. Posebnu draž ovoj pjesmi daje njezina ikavska varijanta koja glasi U se vrime godišta, no zahvaljujući ideji jezičnog nacionalnog ujedinjenja s kraja 19. i početka 20. st., ova pjesma dobila je svoju standardiziranu jekavsku varijantu koju i danas najviše poznajemo, U to vrijeme godišta. S melodijskog stajališta jednako tako zanimljiv je i podatak da je ova pjesma, glazbeno oslonjena na glagoljaško pjevanje do 1830. g., dobila novo glazbeno ruho zahavljujući orguljašu s Malog Lošinja, Šimunu Letiću. Letić u prosincu 1830. g. odlazi u Veneciju te ne bi li osvježio glazbeno stvaralaštvo i crkveni repertoar, prepisuje niz pastorala, a među njima i ovu najpoznatiju i najdopadljiviju kojoj je autor Girolimo Fescobaldi koji je živio na prijelazu 16./17. st. i uglazbio upravo ovu krasnu pjesmu. Ova pjesma pjevala se po Italiji, a nalazimo je i kod istarskih Talijana. Jednako tako zaživjela je i među Hrvatima i danas je nezamislivo božićno misno slavlje bez ove popularne božiće pjesme koju je uglazbio talijanski skladatelj. S pouzdanjem znamo da je u naše krajeve došla 1. prosinca 1830. g. i od tada se, zahvaljujući redovnicima i pobožnom puku, proširila od Iloka do Dubrovnika. Bez obzira na povijesne činjenice i podrijetlo, ova pjesma, kao i mnoge druge proizašle iz stvaralačkog uma hrvatskog narodnog pjesnika, dokaz je iskrene vjere u Boga, ljubavi prema jeziku i narodnom nasljeđu te pripadnosti identitetu širega zapadnoeuropskoga kulturnog kruga.

Tomislav Habulin, mag. mus.

Čestit i blagoslovljen Božić te sretna Nova 2018. godina!