LEKTIRU JA   -  čitaj lektiru na zabavniji način !

Ove  je školske godine u našoj školi proveden zanimljiv projekt povezan uz čitanje lektire LEKTIRU JA VOLIM koji je pokrenula naša učiteljica  hrvatskog jezika Tina Radovanović. Čitanje lektire baš i nije najomiljenija učenička aktivnost. Međutim, jedna je bakica jednoga dana susrela neobičnu osobu - kip pisca koji povremeno oživljava i usmjerava ljude na put čitanja! Tako je problem (ne)čitanja u jednom malom kvartu riješen!

Ali ne samo u tom kvartu, već i u našoj školi, barem kod šestaša!

Cijelu je priču pokrenuo roman Melite Rundek Psima ulaz zabranjen.

Na satu hrvatskog pročitali smo ulomak iz čitanke koji nam se jako svidio po stilu pisanja, likovima i tajanstvenoj radnji. Ubrzo je uslijedila i LEKTIRA. Profesorica je najavila knjigu Psima ulaz zabranjen književnice Melite Rundek. Zadaci uz čitanje bili su izazov za većinu nas! "Neka vas čitanje potakne na stvaranje! Crtajte, slikajte, modelirajte, plešite, glumite, još čitajte... Pokažite sliku, dio radnje ili najupečatljiviji dio romana na koji god želite način! Istražite o književnici - tko je, što joj je bio poticaj za pisanje, zapišite svoje dojmove, poruke i misli koje su vas "pomaknule" i potaknule.

Pitajući se: "Što je dalje bilo s bakicom?" i "Što je to s tom PETOM STRANOM SVIJETA",  i tragajući za malim umjetnicima u sebi, počeli smo čitati. No, kada jednom uzmeš knjigu Psima ulaz zabranjen u ruke, ne možeš prestati čitati! Knjiga te potpuno uvuče u sebe i ti uđeš u tu knjigu! Počneš i sam, kao i likovi iz romana, čitati još i još. Počeli smo među sobom razgovarati o pročitanim knjigama, koji put se i ozbiljno porječkali!

Uoči nastave lektire počeli smo donositi svakojake uratke! Neki su učenici izradili stripove u internetskim alatima,  neki su ručno crtali, slikali ugljenom, izrađivali reljefe od keramike i makete prikaza mjesta radnje i likova... A neki su željeli pročitati i ostale knjige Melite Rundek, pa se naša knjižničarka potrudila nabaviti nam još neke naslove. Nekoliko mjeseci su to bile najčitanije knjige za slobodno čitanje u našoj knjižnici.

Budući da je sve bilo tako zgodno i povezano, odlučili smo urediti pano. A za one koji nisu pročitali knjigu, napisali smo i preporuke za čitanje, sadržaj, poruke i misli koje potiču na čitanje i još neke zgodne sitnice kojima se može poigrati. :)

Sve smo zaokružili fenomenalnim književnim susretom s književnicom Melitom Rundek.

Naročito nas se dojmio njezin smisao za pripovijedanje i humor, kako u romanu, tako i uživo!

Naša samostalna učenička glumačka skupina pripremila je igrokaz inspiriran pročitanim romanom, koji je izveden na književnom susretu. Izvedba je oduševila sve nazočne, a posebno samu književnicu!

Ova je školska godina bila jedna od zanimljivijih, a pamtit ćemo je naročito po našem projektu Lektiru ja volim!

Intervju s književnicom provele su učenice: Ana Marić, Iva Andrijanić, Mia Munjaković Škrlec i Olga ZofiaWieromiejczyk.

Pročitajte ga u prilogu!

Intervju:  Melita Rundek, književnica

"Ja hodam kroz život otvorenih očiju. Mislim da je život najinspirativnija stvar na svijetu. Gledam što se događa i iz života dobivam inspiraciju."

Svako kao dijete želi postati vitez, princeza, no što ste Vi željeli postati?
Ja sam htjela postati pisac. Mislim da se svi snovi ispunjavaju pa se tako i moj san ispunio. To želim i vama poručiti, sanjajte.
Kada i gdje dobivate inspiraciju?
Ja hodam kroz život otvorenih očiju. Mislim da je život najinspirativnija stvar na svijetu. Gledam što se događa i iz života dobivam inspiraciju.
Jeste li imali nekoga za uzor? Nekog pisca?
Ja mislim da svaki mlad čovjek ima uzor međutim, u nekom razdoblju čovjek poželi biti originalan. Ja nastojim razviti svoj vlastiti rukopis. Dakle, prije samog pisanja ja ne čitam knjige nekih domaćih pisaca da ne bih povukla neki utjecaj. 

Kada pišete knjige, volite li više pisati dijalog ili više volite pripovijedati događaje?
Pa to mi je jako teško reći jer kad priča započne, ona se priča sama od sebe. Pripovjedni opisi vuku dijaloge, a dijalozi pripovjedne opise. To je jedna cjelina.

Veliki mi je kompliment kada ljudi kažu da su mi dijalozi životni i da se mogu lako dramatizirati. 

Kada uđete u knjižnicu, kamo prvo odete?

Ja sam sada na odraslom odjelu, mene su unaprijedili pa sam sada odrasla, međutim danas sam i dalje u kontaktu s djecom jer je meni komunikacija s djecom meni nešto jako važno. I djeca su jednim dijelom moja inspiracija za pisanje.

Što vas je inspiriralo da napišete knjigu Tatina medalja?
Tatina medalja je autobiografska priča. Odnos između mene i mog tate koji je jako ponosan na mene pa možda malo i previše.
Primijetile smo da pišete jako maštovite knjige, ulazite li i vi u knjige kao Policajac broj 6 i dobivate maštu?
Naravno da ulazim u knjige, i vama isto preporučam da ulazite u knjige i da tražite knjige koje se vama obraćaju. To je potraga koja traje cijeli život, ali isplati se jer vam se čitanjem razvija mašta i rječnik. 

Da se možete vratiti u prošlost bili promijenili zanimanje?
Ja ne bih ništa mijenjala.

Zašto ste napisali Vilu Špigl tako da se radi o očima? Je li to zbog toga što i vi nosite naočale ili nečeg drugog?
Ne, to je jedna metafora. To je kao jedna mala slikovnica koja govori o projekciji. Da počasni ljudi u drugi ljudima ne vide neke dobre stvari nego vide sebe, svoju zločestoću.    

Jeste li ispunili sve svoje želje ili vas čeka još dugačak popis?
Dugačak je popis. 

Pišete li trenutno neku knjigu?
Sada dovršavam knjigu koja će uskoro biti objavljena, mogu vam samo reći da se ta knjiga najviše bavi samo curama.

Predali smo Meliti zahvalnicu i obećali da ćemo ju doći posjetiti u knjižnicu.
A ona je trkom otišla na posao.