U novinskom članku, koji je Jutarnji list objavio 27. ožujka 2013. godine, mogli ste pročitati neistinite informacije koje je otac učenika naše škole Kristijan Jeren izgovorio, a novinarka Sanja Kovacs zabilježila te dala u tisak na temelju jednostrane informacije.

Neistinita je informacija da su sinu K. Jerena nanesene u školi ikakve tjelesne ozljede.

U povodu dijela navoda iznesenih u tekstu, istina je da se pred Općinskim sudom u Sesvetama vodi parnični postupak radi naknade štete između učenika, kojega zastupa majka, kao tužitelja i OŠ Sesvetska Sela. Predmetni parnični postupak je u fazi glavne rasprave i ne postoji nikakva sudska odluka kojom bi bili potvrđeni navodi iz teksta. Radi stvarnog razumijevanja motiva oca K. Jerena potrebno je istaknuti da "privatnom tužbom", koju i sam spominje, traži od OŠ Sesvetska Sela novčani iznos od 100 tisuća kuna u ime naknade navodne štete, a bez dokaza u parničnom postupku.

Neistinita je tvrdnja da je školska defektologinja za učenika "zaključila da je on izdajica i da ga sigurno zato druga djeca ne vole".

Neistinita je tvrdnja o nasrtaju profesora na učenika, kao i tvrdnja o "nestanku snimki nadzornih kamera" kojima je 'navodno' otac učenika htio dokazati neosnovanost prijave za napad na profesora.

Neistinita je tvrdnja da je odvjetnik škole ocu učenika "ponudio 25 tisuća kuna ako potpiše da škola nije kriva".

Istina je jedino da je sadržaj članka, kao i njegov ton, nedopustiv i protuzakonit, da se radi o zaštiti prava 13-godišnjeg djeteta kao i svih ostalih koji su u svojstvu učenika naše škole te zbog toga ravnateljica Gordana Vojnović nije htjela svojim komentarima i viđenjima sudjelovati u pripremi teksta, što novinarku nije omelo da tekst objavi s jednostrano prikupljenim informacijama, čineći štetu ugledu i časti svih učenika i djelatnika naše škole.

Istina je, da je na potpuno neprihvatljiv način Jutarnji list prezentirao neistinite informacije u dnevnom tisku o situaciji, u kojoj je škola, zbog složenosti problematike, angažirala brojne državne institucije, od suda i policije, preko pravobraniteljice za djecu, Agencije za odgoj i obrazovanje, prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Centra za socijalnu skrb, Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba do Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport mladih Grada Zagreba.

Učenici i djelatnici naše škole nisu bešćutni zlostavljači, kako se prezentira u članku, već dapače, složni i susretljivi u situacijama kada drugome zatreba pomoć, tolerantni i strpljivi u čekanju da vanjske institucije odrade svoj posao.